Post by UDAS on Oct 16, 2015 9:57:45 GMT 1
Sasvim je normalno da nakon gubitka ekstremiteta možete imati veoma jake i bolne emocije. Gubitak dijela tijela ponekad se usporedjuje sa gubitkom supružnika ili djeteta. Trebat će vam vremena da proradite ova osjećanja u sebi i prilagodite se gubitku.
GUBITAK EKSTREMITETA MOŽE BITI JEDAN OD NAJGROZNIJIH I NAJMOĆNIJIH DOGADJAJA U VAŠEM ŽIVOTU
Ali vam neće pomoći da se ljutite na druge zato što ste ljuti sami na sebe i vašu situaciju. Neće pomoći ni da odustanete od svega. NEĆE VAM POMOĆI NI DA SE POVUČETE U SEBE I IZOLUJETE SE OD DRUGIH LJUDI. Neće vam pomoći ni da očekkujete da će sve biti isto kao što je bilo i prije amputacije.
SASVIM JE NORMALNO DA NAKON AMPUTACIJE MOŽETE IMATI JAKE EMOCIJE
Poricanje
«Nije ovo ništa. Sve je u redu. Nema problema. Jednostavno ću se jednog dana probuditi i ponono ću imati nogu.»
Odvratnost
«Kad pogledam preostali dio ekstremiteta, smuči mi se. Ružan sam. Odvratan sam. Niko me više neće htjeti pogledati. Plašim se da je moj seksualni život stavr prošlosti.»
Strah i uznemirenost
«Neću moći izdržavati svoju porodicu. Ne želim ostatak života provesti sjedeći. Šta ako umrem. Šta ako me supruga napusti. Kako ću ponovo hodati. Siguran sam da će me prijatelji napustiti.
Krivnja
«Ja sam kriv za ovo. Ušao sam direktno u minsko polje. Uzrokoavao sam nesreću. Žašto me bog ovako kažnjava? Mora dasam učinio nešto loše što me je dovelo do ovog.»
Ljutnja
«Odlazi. Šta ti znaš. Ostavi me na miru. Neko će mi platiti za ovo. Ovo što mi se desilo je pogrešno. Rrodbina me obilazi i samo bulji u mene. Ja bih samo da ih lupim.
Depresija i beznadežnost
«Beskoristan sam. Ne želiim više da se družim sa svojim prijateljima. Možda se i ubijem, jer mojoj porodici će ionako biti bolje bez mene. Terapeut mi svaki dan govori šta bih trebao raditi. Neću ništa da radim. SAMO HOĆU DA ME SVI OSTAVE NA MIRU. Ne mogu prestati da plačem.
Bespomoćnost i nedostatak samopouzdanja
«Ništa više ne mogu uraditi sam. Ddrugi moraju sve raditi za mene. Ne mogu više ni hodati nite se sam obući. Znam da ću pasti svaki put kada pokušam hodati.
Frustracije, nestrpljivost i razočarenje
«Treba mi čitava vječnost da bilo šta uradim. Ova proteza nije ni nalik na moju sopstvenu nogu.
Ogorčenost i ozlojadjenost
«Šta ti znaš. Ti nisi amputirac. Za ovo su krivi svi oni koji postavljaju mine. Sve ih mrzim i mrzim sve one koji nisu amputirci.
Panika, konfuzija, osjećaj poraženosti
«Šta se dešava? Šta ja mogu učiniti? Ne mogu da mislim.
Kao da se utapam!
Izolacija
«Niko ne može razumjeti kroz šta prolazim»
RAZMIŠLJATE O SEBI KAO O KOMPLETNOJ OSOBI.VAŠE TIJELO SE PROMJENILO,A LI VI STE JOŠ UVIJEK VI U SVAKOM DRUGOM SMISLU.
OVO SU NEKI OD PRIJEDLOGA KAO DA POZITIVNO REAGUJETE NA POMENUTE EMOCIJE
-razgovarajte s nekim ko je prošao kroz isto iskustvo
-planirajte stvari kao biste ponovo bili aktivni, radeći stvari koje volite
-predajte se nekom kome ste potrebni – vašoj porodici, usamljenom djetetu
-nadajte se - stvari će se popraviti - vjerujte u to
-vježbajte, bavite se sportom, plešite, krećite se
-koristite se smislom za humor, pronadjite razloge da se smijete
-obratite se bogu, razgovarajte sa vašim vjerski vodjom, molite se
-vježbajte pozitivno razmišljanje, govor i djelovanje
-potražite pomoć, posegnite za pomoći drugih, ne skrivajte se i ne izolirajte
-razgovarajte o detaljima nesreće s nekim ko zaista zna da sluša
-vratite se na posao ili preduzmite korake da se pripremite za novi posao.